Kako je izgledao Nuštar danas - u nedjelju 22. ožujka 2020. (4. korizmena) kad su ljudi trebali inače izlaziti iz crkve - sablasno prazno, ljudi nigdje, tek poneki automobil i golubovi.
Nalazimo se u vremenu korizme, vremenu svođenja osobnih računa, propitivanju svog stava i odnosa prema bližnjem, ali i prema dragom Bogu. Mnoge korizme su za nama, svašta smo promišljali svih prošlih godina neke svoje odluke smo proveli, u nekima smo poklekli, neke nisu niti zaživjele. Koliko smo bolji ove korizme nego prethodne, dobro je pitanje ukoliko si ga postavljamo.
Vjerujem da ste s pažnjom slušali savjete i naredbe stručnih službi Pod dojmom ove strašne epidemije progovorit ću o bolesti kako ju je zapisala Biblija, o uzrocima, bolesti, o tome zašto čovjek trpi, pravedno i nepravedno, o Isusovu odnosu prema njima. Naravno nije ovdje odgovor na to vječno pitanje upravljeno Bogu kroz vjekove“Zašto patnja“.
Mi koji smo vjeroučitelji izvan školskog programa pitamo se kako pomiriti učenje gradiva na vjeronaučnom satu s činjenicom da u praksi opada broj onih koji dolaze u crkvu. Ide li znanje bez prakse? Smije li vjeroučitelj pitati učenika je li bio na Misi prošle nedjelje? Može li odgovor utjecati na ocjenu? U nekim zvanjima je praksa obvezna, a vjera je životno zvanje.
Bez sumnje, Vjeronauk je potreban u školskom rasporedu. Pomalo nas čudi kako svi drugi predmeti, ili većina njih, imaju praktičnu nastavu, a Vjeronauk samo unutar škole. Smije li ih vjeroučitelj pozvati u Crkvu u praktičnom dijelu nastave?
Zar Crkva, nedjeljna Misa, nije praktično pokazivanje, usavršavanje vjere?
