Toliko toga je skriveno

u nama, u krvi našoj.

Život i smrt,kao ponornice

teku pa izbiju u bolesti.

Sve se uskovitla, procvjeta nemirom i zaboli.

Zdravi nas izbace iz društva,

obilježe,postajemo prijetnja

i stranci njima i svojima.

Htjeli smo ga pozdraviti izdaleka.

Mahnuo je rukom.

U očima

njegovim vidjeli smo samilost.

"Isuse, sine Davidov, smiluj nam se!"

Vikali smo uglas.

Ušutkavali nas oni uokolo zgroženi našim ranama.

Naredi da nas pozovu.

Od njegova dodira poče ozdravljenje.

Ranjena koža buja, raste,

prska kao pupovi u proljeće

i drhti kao mlada vrba nad vodom.

Nakon kupanja u Siloamu

prvi put smo, na mladoj koži, osjetili

topli popodnevni vjetar.