Prenosimo sa biskupijskog portala

VINKOVCI - U znak zahvalnosti bivšem dekanu Vinkovačkoga dekanata mons. Tadiji Pranjiću za sve što je kao dekan učinio za Župu Duha Svetoga u Nuštru u nedjelju, 20. veljače u Župi sv. Euzebija i Poliona u Vinkovcima, nuštarski župnik Slavko Vranjković predvodio je večernje misno slavlje i propovijedao.

Liturgijsko pjevanje animirao je Mješoviti pjevački zbor Svete Cecilije, Župe Duha Svetoga u Nuštru koji je zajedno s voditeljicom i orguljašicom s. Nevenkom Kudić u znak spomenute zahvalnosti nakon misnoga slavlja održao polusatni koncert duhovnih skladbi.

Nuštarski župnik Slavko Vranjković, tom prigodom je rekao:

Došli smo kao župa zahvaliti mons. Pranjiću na svemu što čini za našu zajednicu, zajednicu župe Nuštar, a budući da je on velike duše, velika srca, a ja imam velik broj stanovnika i sam sam, onda se samo na njega oslonim jer on to sve može, hoće i sve zna, i zato smo mu došli zahvaliti pjesmom i malim darom, jednom mojom slikom koju sam naslikao na dnu od bureta", rekao je vlč. Vranjković.

Nakon misnoga slavlja i uoči koncerta. Istaknuo je kako se prijatelji ne rađaju, nego se dogode. "Kad sam došao ovdje u zajednicu prije 12 godina, naišao sam na Tadiju jer je bio dekan, ali Tadija ima i jednu dušu, onu bosansko-slavonsku, široku i raspjevanu. Tade je legenda i, naravno da si u njemu mogao naći prijatelja i zaštitnika i kad si god trebao lijepu riječ i osmjeh. Tadija je Tadija", rekao je vlč. Vranjković.

Bivši dekan Vinkovačkog dekanata mons. Tadiji Pranjić, osvrnuo se na Župu Duha Svetoga u Nuštru:

"Meni je dobro poznata župa Nuštar i župnik Slavko i ovaj Mješoviti pjevački zbor. Ja sam s njima povezan već godinama u svom pastoralnom djelovanju. Oni su večeras u prepunoj našoj crkvi sve počastili pjesmom i pokazali koliko zaista rade. Prekrasno su pjevali. Čestitam im i želim da i dalje nastave kao i do sada. Drago mi je da smo im mogli biti domaćini. Mi smo bili kod njih i u Ceriću. Kao što sam već rekao, mi smo izuzetno povezani sa župom Nuštar. Možemo reći posebno iz doba Domovinskoga rata i ta povezanost, kao što je i župnik Slavko rekao, traje do dana današnjega. Ja sam njima pomagao u mnogim stvarima, posebno u Domovinskom ratu i iza rata i već godinama jednom imam polnoćku u Marincima, a drugu godinu u Ceriću, tako da sam s njima povezan i poznam ih sve. Zaista su dobri i krasni ljudi i čestitam im", rekao je mons. Pranjić.

_____________________________________________________

Nakon što je izglasan novi Statut o imenovanju dekana po kojem svećenik može biti biran samo dva puta po pet godina, dekretom đakovačko-osječkog nadbiskupa i metropolita Marina Srakića, Vinkovački dekanat je 30. studenoga 2010. godine dobio novoga dekana Stjepana Krekmana, župnika župe Rođenja sv. Ivana Krstitelja u Ivankovu. Dotadašnji dekan mons. Tadija Pranjić, župnik župe Sv. Euzebija i Poliona u Vinkovcima, službu dekana Vinkovačkoga dekanata obnašao je dvadeset i šest godina, odnosno od 1984. godine.

Snježana Kraljević

Naziv Blaž dolazi od prilagodbe latinske inačice imena (Blasius), a dubrovački naziv Vlaho je nastao od grčke riječi Vlasios. Starom ilirskom prilagodbom grčkih i rimskih imena dobije se ime Vlaho, koje nije povezano s nazivom Vlasi korištenim za označavanje jednog dijela balkanske populacije. Još jedan primjer takve prilagodbe nalazimo u latinskom imenu Junius, koje je u Dubrovniku glasilo Džono.

U srijedu, 2. veljače je po katoličkom kalendaru blagdan koji nosi dva imena: Svijećnica i Prikazanje Gospodnje.

Spomendan je događaja kada su, prema propisu Mojsijeva Zakona, Josip i Marija donijeli Dijete Isusa u Hram da ga, kao prvorođenca, obredno prikažu Bogu. Tu se, bilježi evanđelist, zatekao starac Šimun, koji je uzeo Dijete u naručje i, u nadahnuću, prepoznao u njemu budućeg Mesiju. Mariji je prorekao da će joj "mač boli probosti dušu". Pri tom je Šimun - to je okosnica blagdana - Isusa nazvao Svjetlom, doslovno "svjetlost za rasvjetljenje naroda". Spominjući se toga vjernici danas u crkvu donose svijeće na blagoslov. U obitelji ova se "marinska svića" pali u različitim prilikama: na velike blagdane, u vrijeme oluje i grmljavine, stavlja se zapaljena u prozor kad mjestom prolazi tijelovska procesija, nosi na krštenje novorođenčeta i na prvu pričest kao spomen na krštenje; stavlja se i u ruku umirućem kao ohrabrenje i znak nade u vječni život....

Otuda blagdanu pučko ime - Svijećnica. Blagdanu je središte Isus pa se zove Prikazanje Gospodnje; no istodobno je naglašena, Marijina uloga. U pučkom je izričaju to dvoje spojeno pa se, osobito u Slavoniji, blagdan zove i "Svitlomarinje" (Isus - svjetlo Marijino). Mnoge Marije toga dana slave svoj imendan. Iako ne spada među zapovjedne svetkovine, puku je drag i crkve su toga dana vrlo posjećene.

U Hercegovini se ovaj blagdan zove i Kalandora. Vjerovalo se uvijek da će godina biti dobra i rodna ako je Kalandora popraćena kišom. Odatle je i stara hrvatska poslovica: "Kalandora vodna, godina rodna", ali ima i druga: "Kalandora vedra, u dice se vide lebra". Vidjet ćemo što nam nosi ova Kalandora i godina.

izvor: Tihaljina portal

Prenosimo sa WEB-a župe Svih Svetih Đakovo

Lukno je obvezni godišnji doprinos župljana za uzdržavanje svećenika. Lukno se plaća po bračnom paru (obitelji). Neki bi platili lukno samo u godini u kojoj nešto trebaju od župe (krštenje, pričest, krizma, sprovod). Lukno se plaća od godine vjenčanja ili godine doseljenja u župu. Svi imaju pravo primati sakramente i blagoslovine, sudjelovati na bogoslužju i župnom pastoralnom programu. Isto tako imaju dužnost plaćati lukno. Lukno se obično plaća krajem godine, ali može se platiti u bilo koje doba godine. Ako se lukno ne plaća redovno (krajem godine), to treba učiniti u prigodama kada se traže sakramenti ili blagoslovine u župi (kod krštenja, sprovoda, prve pričesti, krizme i sl.). Za plaćanje lukna ne treba čekati blagoslov kuće. Dar za blagoslov kuće nije lukno. Od 2001. godine lukno je u cijeloj Nadiskupiji izjednačeno i to 100 kn po paru. Od 2001. godine prihod od lukna ide u župnu blagajnu.